Otvori blog     
Zato sto te volim.


- Komentari.

________________________________________

Danas ga nemam..
On je sada zaboravio sve i na drugom mjestu trazi nasu proslost. Nece je naci. Ne moze.
Moze pronaci bolju ili goru.. Istu-nikada.

I kad se jednom u dubokoj starosti sretnemo u nekom domu penzionera, pa pred Novu godinu odigramo zajedno jedan valcer i zaljubimo se jedno u drugo po 3681. put, neka i to bude samo prva ljubav i nijedna vise.




: FaceDown

Postovi
18.02.2012.

Postojis u svakoj suzi koja padne, u svakom trenu kad ti ime izgovorim.

Lose sam.
Koliko god se pokusavam slagati s vremena na vrijeme da sam dobro, istina je drugacija.
Istina je da nisam nimalo dobro.
Istina je da vec dva mjeseca ne zivim, vec prezivljavam.
Bez tebe je sve sumorno, sve je prazno.

Ida me pitala danas kako se osjecam, a ja po prvi put u zivotu nisam znala da joj odgovorim.
Nisam bila ni sretna, ni tuzna.. Jednostavno sam se osjecala prazno.
Prazno i unisteno.
Potpuno unisteno.
Razmisljam o ovoj zimi koja je unijela tup osjecaj u moja njedra i uvukla me u svoju tugu.
Razmisljam o ovim hladnim nocima, koje mi ne donose ni san, ni mir, gledajuci u prazan strop.
Pokusavam se zatvoriti u sne, jer jedino tamo postoje tragovi nas.
Nije dobro, ne sluti ovo na dobro, ali drugacije zaista ne umijem.

Sutra ti je rodjendan.
Tuga navire.
Na sutrasnji dan, kada ti ne mogu reci koliko te volim, tuga je dosegla svoj vrhunac.
Nedostajes mi.
Svakim mojim uzdahom i otkucajem srca; nedostajes mi.
Kad zbrojim na gomilu sve sto imam, ne mogu to da zakljucim; jer nema tebe.
I kad bih slavila nesto, mada slavlja vise ne volim, pa pozivala sve ljude koje volim; to se ne bi odrzalo, jer nema tebe.
Voljela bih da ti na sutrasnji dan mogu reci koliko te volim i koliko si za mene poseban.
Koliko si samo srece donio u moj zivot.
Kad bih samo mogla da ti cestitam onako kako mi srce zeli.
Kad bih samo mogla...

Ti barem znas ko ti zeli najsretniji rodjendan na svijetu.
S njom ili bez nje.. Nebitno je.
Zvuci kao laz, ali da znam da si ti istinski sretan, ja bih se nasmijala i u sebi rekla "Boze, hvala ti."

Kako god, ja cu nastaviti da pisem ovo nesto, da citam, da slusam Balasevica, da ispijam vrelu kafu, da pusim u velikim kolicinama, da psujem ovu bljuzgavicu po ovim nasim ulicama. Samo mojim i
tvojim.
I voljet cu te. Kroz pjesme, kroz pisma, kroz snove i sjecanja.
Nasa sjecanja.
Ona sjecanja koja mi nista i niko ne moze oduzeti ni za jos ovoliko stoljeca.
Ona sjecanja koja su samo moja i tvoja.
To je valjda jedina stvar koja me podsjeca da je sve bilo stvarno
.

Moje poraze niko ne primecuje, to sam samo tebi pricala na glas.